Turopoljski dijalekt

Cilj: Prenijeti narednim generacijama

mogućnost prenošenja tradicije nasljednicima formalnim i neformalnim obrazovanjem te revitalizacija napuštenih segmenata dobra;

– senzibiliziranje javnosti i podupiranje očuvanja dobra identifikacijom procesa globalizacije i društvene transformacije kako bi se izbjegla opasnost od nestajanja, uništenja ili pretjerane komercijalizacije dobra te poticanje zbližavanja i tolerantnosti među ljudima;
– osiguravanje dostupnosti dobra javnosti.

Svrha: Očuvati

– osiguravanje održivosti dobra putem edukacije, identifikacije, dokumentiranja, znanstvenog istraživanja, očuvanja, promicanja, povećanja vrijednosti;

– poticanje sudjelovanja zajednica i grupa koje baštine dobro u identificiranju, definiranju, izvođenju i prenošenju dobra;
– populariziranje i promicanje kulturnoga dobra;
– poticanje prenošenja i njegovanja kulturnoga dobra u izvornim i drugim sredinama;

Turopolje ima povijest, kulturu, običaje, nošnju, jezik. U prošlosti je sve to označavalo identitet stanovnika Turopolja. Danas je to kulturna baština.

Danas, kada Hrvati kao narod imaju svoju državu i priznati hrvatski jezik (i u međunarodnim okvirima), lokalni jezici i govori postaju kulturna baština nemjerljive vrijednosti koju treba sačuvati od propadanja i nestanka.

Pod pritiskom svakodnevice i utjecaja školovanja i posla današnji naraštaji sve manje, bolje reći nikako, koriste/govore Turopoljski dijalekt što bi u bliskoj budućnosti rezultiralo potpunim nestankom Turopoljskih govora/ Turopoljskog dijalekta/ Turopoljskog jezika. Jedan od uzroka je i to što se Turopoljski dijalekt, a posredno i kajkavsko narječje, smatra niže vrijednim jezičnim izričajem u odnosu na hrvatski jezični standard. Ipak se može reći da je Turopoljski dijalekt živi govor dijela stanovništva Turopolja.

Kada govorimo o Turopoljskom dijalektu činimo veliki iskorak prema vrednovanju jezika (govora) starih Turopoljaca. Do sada se stalno govorilo o Turopoljskim govorima, što je točno, ali Turopoljski dijalekt objedinjuje Turopoljske govore u jednu cjelinu.

Istraživanje i čuvanje značajki i posebnosti Turopoljskoga dijalekta dug je današnjeg naraštaja prema njihovim pređima, a i dug hrvatske znanosti i kulture njegovim najistaknutijim djelatnicima i promicateljima.

Čuvanje i promicanje narodnih govora, posebno rječničkoga blaga, jedan je od temeljnih elemenata nacionalnoga identiteta. Iz Turopoljskog dijalekta kajkavskoga narječja, jednoga od osnovnih kajkavskih dijalekata, do sada nemamo zabilježen narodni leksik u potrebnom opsegu.“

Rezultat navedenog djelovanja je Rješenje Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 24. ožujka 2017. godine kojim je utvrđeno da „turopoljski dijalekt ima svojstvo nematerijalnoga kulturnog dobra“. Rješenjem se određuje i upis Turopoljskog dijalekta u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara i upis objaviti u „Narodnim novinama“.

Rješenjem je utvrđen i Popis nositelja kulturnoga dobra – Turopoljskog dijalekta:

Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici,
Grad Velika Gorica,
Ogranak «Seljačke sloge» Buševec,
KUD «Mičevec»,
KUD «Velika Mlaka»,
Plemenita opčina turopoljska,
Etno udruga Kurilovec.

Ovo Rješenje Ministarstva kulture Republike Hrvatske poticaj je i potreba da se turopoljska baština, uključujući i Turopoljski dijalekt, proučava, njeguje i održava da bi se mogla sačuvati za buduće naraštaje.

„Turopoljski se dijalekt svojim karakteristikama izdvaja među drugim kajkavskim dijalektima.”